b e c o m i n g 

Pad čovječanstva u Bibliji razmatram kao trenutak u kojem

mentalna i emotivna promjena putem sukobljavanja božijoj naredbi

postaje neizbježna sudbina. Intrigira me ključni moment u kojem

odlučimo izaći iz zone komfora i okušati zabranjeno voće, tad

više nismo ista osoba i tome ne možemo pobjeći i zaboraviti da se

to desilo, a niti se vratiti u prošlost. Ko smo onda, kako ćemo

tad živjeti znajući?

Naravno, kako god postupili i živjeli, od prašine smo stvoreni, i

u prašinu ćemo se vratiti.

—----------------------------------------------------------------

Prvi postanak čovjeka po Bibliji jeste iz prašine, nakon toga

žene iz ljudskog rebra i zadnje, ono zbog kojeg je “čovječanstvo

palo”, upravo tog epicentra ove naracije i projekta, kroz kršenje

zabrane i apsorbiranje samosvijesti.

Biblijski narativ stavljam kao univerzalnu priču o prelasku iz

jednog oblika postojanja u drugi, tačnije, iz nesvjesnog u

svjesni. ASCII prikazi su direktno uzeti stihovi iz Knjige

Evanđelja koji opisuju stvaranje Adama i Eve te pad čovječanstva,

u kompoziciji istotematskih klasičnih remek-djela (Titian/Pad

čovječanstva/1550., Bartholomeus Spranger/Adam i Eva/16v., Harold

Copping/Adam i Eva nakon Pada/19v.,Georg Pete/Adam i Eva/1627.).

Biblijski tekst postaje izvrnut, oblikovan i razbacan. Cjelokupni

narativ oblikuje tradicionalne predstave i prevodi ih u digitalni

jezik, stvarajući paralelu između svetog teksta, historije

umjetnosti i tehnologije.

Radovi nastoje izazvati promišljanje o sopstvenim trenucima gdje

posežemo za nečim zabranjenim, nepoznatim i neizrečenim što bi

nas nepovratno promijenilo. Teški samoodabrani izbori otvaraju

nova saznanja i posljedice, a istovremeno zahtijevaju da

preuzmemo teret onoga što smo učinili i umjesto bježanja i

paćenja, da se suočimo sa istinom i idemo dalje.